VOICE OF MONTENEGRO

The first online portal for citizens in the country and in the diaspora

USTAV SE NE MIJENJA PETICIJAMA I POLITIČKIM PRITISCIMA: Zaštita crnogorskog jezika i građanskog uređenja Crne Gore

Avatar photo

VOMINFO

18. novembar 2026.
Screenshot

Ustav se ne mijenja po želji niti peticijama: Zaustaviti pravno nasilje nad crnogorskim jezikom i građanskim uređenjem Crne Gore

Rasprave o položaju naroda, jezika i vjerskih zajednica u Crnoj Gori i Srbiji oslanjaju se na zvanične statističke podatke sa popisa stanovništva, ustavno-pravne okvire obje države i jasne principe vladavine prava.
Kada se posmatraju zvanični rezultati popisa u Crnoj Gori od 1948. godine do danas, vidljive su velike oscilacije u nacionalnom izjašnjavanju građana. Na prvom poslijeratnom popisu 1948. godine u Crnoj Gori je živjelo 342.009 Crnogoraca, što je činilo 90,67 odsto stanovništva, dok je Srba bilo 6.707, odnosno 1,78 odsto, a ostatak je činio manji procenat drugih naroda i neizjašnjjenih. Tokom narednih decenija taj odnos se postepeno mijenjao: 1953. godine Crnogoraca je bilo 86,62 odsto, a Srba 3,30 odsto; 1961. godine Crnogoraca je bilo 81,37 odsto, a Srba 2,99 odsto; dok je 1971. godine zabilježeno 67,15 odsto Crnogoraca i 7,46 odsto Srba, uz uvođenje kategorije Muslimana kao posebne nacije sa 13,26 odsto. Na popisu 1981. godine bilo je 68,54 odsto Crnogoraca i 3,32 odsto Srba, a na posljednjem jugoslovenskom popisu 1991. godine Crnogorci su činili 61,86 odsto stanovništva (380.467 građana), dok je Srba bilo 9,34 odsto (57.453 građana), uz 14,57 odsto Muslimana, 6,57 odsto Albanaca i 4,25 odsto Jugoslovena.
Nakon 2000. godine dolazi do naglog preokreta i enormnog pada broja građana koji se izjašnjavaju kao Crnogorci u sopstvenoj matičnoj državi. Već na popisu 2003. godine udio Crnogoraca pao je na 43,16 odsto, dok je broj Srba porastao na 31,99 odsto. Sličan omjer zadržao se i na popisu 2011. godine sa 44,98 odsto Crnogoraca i 28,73 odsto Srba, da bi na popisu iz 2023. godine taj pad bio dodatno produbljen, kao Crnogorci se izjasnilo 256.436 građana, odnosno 41,12 odsto, dok se kao Srbi izjasnilo 205.370 građana, odnosno 32,93 odsto (uz 9,45 odsto Bošnjaka, 4,97 odsto Albanaca i 2,06 odsto Rusa). Posmatrano u cjelini za period od 1991. do 2023. godine, broj Crnogoraca u Crnoj Gori smanjio se za čak 124.031 građanina, što predstavlja realan pad od 32,6 odsto u apsolutnom broju, odnosno pad učešća u ukupnom stanovništvu za 20,74 procentna poena, dok je istovremeno broj Srba uvećan za više od tri i po puta. Pored toga, ključno je istaći da se Bošnjaci prije 2003. godine uopšte nisu pojavljivali na popisima u Crnoj Gori jer ih do tada nije ni bilo — te godine su se prvi put pojavili kao Bošnjaci, čime se dotadašnji korpus Muslimana (koji je 1991. iznosio 14,57 odsto) podijelio. Slično kao i kod prelivanja unutar pravoslavnog korpusa, i ovđe je riječ o promjenama unutar istog domicilnog stanovništva. Mnogi analitičari s pravom ukazuju da su ovi procesi i pritisci u velikoj mjeri bili osmišljeni i dirigovani iz spoljnih centara moći (iz Beograda i Sarajeva), sa ciljem da se naruši građanski i državotvorni karakter Crne Gore i ona pretvori u etničke feude ili federaciju na štetu crnogorskog naroda.
Sa pravnog i ustavnog aspekta, svaki pokušaj zaobilaženja ili kršenja najvišeg pravnog akta predstavlja pravno nasilje. Pokretanje zahtjeva putem peticija da se status srpskog jezika mijenja mimo zakonom i Ustavom propisane procedure apsolutno je neustavno i nezakonito. Ustav Crne Gore iz 2007. godine jasno definiše državu kao građansku (član 1 i član 2), dok član 13 precizira da je službeni jezik crnogorski, a da su u službenoj upotrebi srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik, čime srpski jezik i jezici manjina već imaju visoku ustavnu zaštitu. Prema članu 145, svi zakoni i propisi moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, a prema članu 157, promjena ustavnih odredbi o uređenju države ili statusu jezika zahtijeva isključivo formalnu proceduru koju mogu pokrenuti samo ovlašćeni predlagači (predsjednik, Vlada ili 25 poslanika), uz obaveznu dvotrećinsku većinu u Skupštini i potvrdu od najmanje tri petine (60 odsto) svih upisanih birača na državnom referendumu. To znači da se ustavne norme ne mogu mijenjati običnim zakonima niti pritiscima, već se Ustav mora bezuslovno poštovati i primjenjivati. Zato nema govora o diskriminaciji srpskog jezika, ali na djelu jasno vidimo otvorenu diskriminaciju prema crnogorskom službenom jeziku. Kao što smo već jasno poručili, Ustav Crne Gore se ne mijenja po ničijoj političkoj želji, već isključivo po Ustavu Crne Gore. Jezik države je odraz njenog suvereniteta: međunarodno priznati jezik Crne Gore je crnogorski, dok je međunarodno priznati jezik Srbije srpski, i svaki napad na ustavni status crnogorskog jezika predstavlja direktan udar na državni suverenitet i evropski put Crne Gore.
Kada se uporedi položaj manjina u Crnoj Gori i Srbiji, razlika je drastična u korist prava koja su manjinskim narodima data u Crnoj Gori. U Republici Srbiji se bilježi dramatičan i enorman pad crnogorske zajednice: sa 147.466 Crnogoraca (1,58 odsto) 1981. godine i 139.299 (1,42 odsto) 1991. godine, taj broj se srozao na svega 20.238 (0,30 odsto) prema popisu iz 2022. godine, što predstavlja pad od nevjerovatnih 85,47 odsto usljed snažne asimilacije. U Srbiji crnogorski jezik i crnogorska nacionalna manjina nemaju ni približan institucionalni nivo zaštite i zastupljenosti kakav uživaju manjinski narodi (pa i srpski narod) u Crnoj Gori, štaviše, crnogorski jezik je uveden u službenu upotrebu samo u jednoj opštini (Mali Iđoš), dok se zahtjevi u drugim mjestima godinama odbijaju. Pored toga, zahtjev za registraciju Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) u Srbiji godinama se odbija od strane nadležnih državnih organa, čime se crnogorskoj zajednici u Srbiji uskraćuju osnovna vjerska i kolektivna prava, dok se u Crnoj Gori kroz institucije i Ustav garantuje širok spektar prava svim građanima i zajednicama. Kao što smo više puta na ove nezakonite i neustavne pokušaje upozoravali, ali nas niko nije čuo, ponovo pozivamo VDT, EU, kao i opoziciju da ne dozvole nasilno prekrajanje Ustava Crne Gore. Nećemo dozvoliti diskriminaciju crnogorskog jezika niti urušavanje građanskog uređenja Crne Gore, jer Crnogorski forum budno prati i brani ustavni poredak i crnogorske nacionalne interese od svakog pokušaja pravnog i političkog nasilja.

Crnogorski forum
18. 11. 2026. godine

Avatar photo

VOMINFO

Informativni portal posvećen Crnoj Gori, regionu i svijetu. Donosimo vijesti iz politike, ekonomije, društva, kulture i drugih oblasti, povezujući Crnu Goru sa njenom dijasporom.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *