Zbog toga je stvarna, lična inflacija prosječnog penzionera u Crnoj Gori , prema realnoj strukturi njegove potrošnje, bliža nivou od 7,5 odsto, a tokom zimskih mjeseci zbog skoka cijena drva i peleta dostiže i 8 odsto.
piše: Zoran Jelić
Upravo su ti osnovni troškovi najviše skočili. Zbog toga je stvarna, lična inflacija prosječnog penzionera u Crnoj Gori , prema realnoj strukturi njegove potrošnje, bliža nivou od 7,5 odsto, a tokom zimskih mjeseci zbog skoka cijena drva i peleta dostiže i 8 odsto.
Umjesto da obuzda cijene i podstakne domaću proizvodnju, Vlada vodi politiku u kojoj se budžet najlakše puni upravo preko visokih cijena tj. naplatom PDV-a i akciza na uvoznu robu. Državna kasa tako profitira od poskupljenja, dok su penzioneri prepušteni visokim trgovačkim maržama.
Koliki je stvarni minus u novčaniku?
Kada se politika prevede u konkretne eure, gubitak postaje opipljiv svakog prvog u mjesecu.
Prosječna penzija (562 eura) da bi zadržala kupovnu moć sa početka godine po zvaničnoj inflaciji, morala bi da iznosi 573 eura. Uzimajući u obzir realni rast cijena hrane i režija (7,5%), trebalo bi da bude oko 582 eura. Prosječni penzioner, dakle, svakog mjeseca realno gubi skoro 20 eura (oko 237 eura godišnje). Minimalna penzija (456 eura) po istom obračunu, korisnici najnižih primanja svaki mjesec ostaju kraći za oko 16 eura (više od 190 eura godišnje).
„Euro model“ kao novi cjenovni udar u 2027 godini.
Najavljeni vladin „Euro model“, čija primjena počinje 1. januara 2027. godine, prijeti da ovaj problem učini još težim. Administrativno podizanje troškova rada bez rasta produktivnosti već sada tjera trgovce da preventivno dižu marže i „osiguravaju“ se od budućih nameta.
Ako taj model u 2027. godini pogura inflaciju ka dvocifrenim brojevima recimo na 12 odsto (što tvrde profesori ekonomskog fakulteta), postojeća formula usklađivanja neće moći da zaštiti penzionere. Čak i uz pretpostavljeni rast penzija od 6 odsto naredne godine, prosječni penzioner bi mogao da izgubi dodatnih 34 eura mjesečno, odnosno preko 45 eura kumulativno u odnosu na raniji standard. Penzioneri nijesu dio nove raspodjele plata, ali će platiti punu cijenu poskupljenja koja iz nje proizilaze.
Šta država mora odmah da uradi?
Kritika bez rješenja ne puni frižider. Umjesto praznih obećanja, Vlada i Skupština moraju hitno da povuku tri konkretna poteza.
Postojeći sistem kasni za cijenama i kažnjava penzionere u godinama visoke inflacije. Potrebno je uvesti zaštitni mehanizam po kojem se penzije automatski usklađuju najmanje 100 odsto sa rastom inflacije svaki put kada ona pređe 4 odsto.
Država mora jednokratno nadoknaditi razliku između ovogodišnjeg rasta penzija (3,85%) i stvarne inflacije, kako bi se zaustavio pad kupovne moći prije zime.
Umjesto linearnih mjera (100 € pomoći svim penzionerima), neophodno je uvesti direktne subvencije za struju, ogrijev i osnovne ljekove za sve penzionere sa primanjima ispod prosječne penzije.
Svaki euro koji inflacija danas pojede u budžetu jednog penzionera znači kilogram manje voća, hladniju sobu ili preskočenu terapiju. Ekonomska politika koja to ignoriše nije ni reformska ni razvojna – već duboko nepravedna.
Antena M
