Upozorenje o mogućoj operaciji navodno je stiglo od obavještajnih službi partnerskih država
Prema informacijama koje je objavio poljski dnevnik „Rzeczpospolita“, ruske obavještajne službe navodno su krajem oktobra ili početkom novembra planirale diverzantsku operaciju na teritoriji Poljske, u blizini granice sa ruskom Kalinjingradskom oblašću.
Plan je, prema navodima visokopozicioniranih izvora povezanih sa poljskim bezbjednosnim službama, mogao da podrazumijeva prelazak državne granice i insceniranje napada, sa namjerom da se odgovornost pripiše Ukrajini.
Upozorenje o mogućoj operaciji navodno je stiglo od obavještajnih službi partnerskih država, tvrde izvori ovog lista. Prema pisanju „Rzeczpospolite“, slična upozorenja upućena su i bezbjednosnim službama tri baltičke države – Estonije, Letonije i Litvanije.
„Imali smo informacije o konkretnim lokacijama na kojima je napad trebalo da se dogodi. Rusi su računali na veliki broj žrtava“, izjavio je jedan od neimenovanih izvora poljskog dnevnika.
Najozbiljnija diplomatska kriza
Drugi izvor navodni plan uporedio je sa Glejvickim incidentom iz 1939. godine, kada su nacistički operativci inscenirali napad na njemačku radio-stanicu i pokušali da odgovornost pripišu Poljacima, neposredno uoči njemačke invazije na Poljsku.
„Naravno, oni koji bi prešli granicu najvjerovatnije bi bili ubijeni ili bi kod njih bili pronađeni dokazi koji bi ukazivali na to da dolaze iz Ukrajine. Cilj je bio da se zaustavi pomoć Ukrajini“, rekao je izvor, prema navodima „Rzeczpospolite“.
Poljske vlasti optužile su ruske obavještajne službe i za podmetanje požara koji je 2024. godine uništio veliki tržni centar u Varšavi, kao i za diverzije na željezničkim pravcima prema Ukrajini u novembru 2025. godine.
Posebno ozbiljan incident dogodio se u septembru 2025. godine, kada je najmanje 19 ruskih dronova ušlo u poljski vazdušni prostor, a poljske i savezničke snage oborile su dio letjelica. U novembru 2026. godine Varšava je dodatno pojačala obezbjeđenje granice sa Kalinjingradskom oblašću zbog upozorenja na moguće ruske provokacije.
Iako je Poljska jedna od najvažnijih vojnih i logističkih saveznica Ukrajine, odnosi dvije države u posljednje vrijeme znatno su zahladnjeli. Tokom 2026. godine doživjeli su najozbiljniju diplomatsku krizu od početka ruske invazije.
Navodni Putinov plan, prema ovoj interpretaciji, trebalo je dodatno da udalji Ukrajinu od Poljske, čiju politiku sve češće prate ocjene da nije „proukrajinska, niti nužno usmjerena protiv Putina, već antiruska“.
Bombe u Moskvi
Sumnje da Rusija koristi operacije pod lažnom zastavom (false flag) kako bi opravdala vojne intervencije nijesu nove.
Jedan od najkontroverznijih i najmračnijih slučajeva u novijoj ruskoj istoriji odnosi se na niz bombaških napada na stambene zgrade u Moskvi, Bujnaksku i Volgodonsku u septembru 1999. godine, u kojima je poginulo više od 300 ljudi.
Ruske vlasti odgovornost su pripisale čečenskim ekstremistima, a napadi su poslužili kao opravdanje za novu vojnu ofanzivu u Čečeniji. Istovremeno su doprinijeli naglom porastu popularnosti Vladimira Putina, koji je samo mjesec ranije imenovan za premijera, a u martu 2000. godine pobijedio je na predsjedničkim izborima.
Međutim, okolnosti napada od početka su izazivale sumnje. Bivši ruski obavještajac Aleksandar Litvinjenko, istoričar Jurij Felštinski i istraživači poput Džona Danlopa tvrdili su da je iza eksplozija mogla stajati sama ruska Federalna služba bezbjednosti (FSB), sa ciljem mobilizacije javnosti za rat u Čečeniji i učvršćivanja Putinovog političkog položaja.
Posebno je indikativan incident u Rjazanju u septembru 1999. godine, kada su u podrumu stambene zgrade otkrivene vreće sa sumnjivom materijom i uređajem nalik detonatoru.
Nakon što je slučaj u početku tretiran kao spriječeni teroristički napad, FSB je saopštio da je zapravo riječ o bezbjednosnoj vježbi i da su vreće sadržale šećer. Takvo objašnjenje dodatno je podstaklo sumnje kritičara Kremlja, koji su incident povezali sa prethodnim eksplozijama.
Američki istraživač i publicista Dejvid Sater godinama je zastupao tezu da su napade organizovale ruske bezbjednosne službe. Sumnje je dokumentovao i „Washington Post“, dok je američki Vilson centar objavljivao analize nerazjašnjenih okolnosti incidenta u Rjazanju.
Istoričarka sovjetskih tajnih službi Ejmi Najt tvrdila je da dokazi jasno upućuju na odgovornost FSB-a i da je teško zamisliti da bi takva operacija bila sprovedena bez Putinovog odobrenja.
Karen Daviša, autorka knjige „Putin’s Kleptocracy“, smatrala je da dokazi o umiješanosti FSB-a u postavljanje sumnjive naprave u Rjazanju ne ostavljaju prostor za sumnju. Istoričar Timoti Snajder, međutim, bio je oprezniji, ocijenivši da je učešće pripadnika FSB-a u napadima jedno od mogućih tumačenja događaja.
Britanski novinar Edvard Lukas zaključio je u knjizi „The New Cold War“ da raspoloživi dokazi podržavaju tumačenje prema kojem su napadi bili osmišljeni kako bi stvorili atmosferu straha i omogućili Putinu da učvrsti vlast.
Ratni reporter Skot Anderson takođe je istraživao ovu mogućnost, između ostalog razgovarajući sa bivšim pripadnikom FSB-a Mihailom Trepaškinom.
Sumnje su javno iznosili i pojedini ruski zvaničnici. Bivši sekretar ruskog Savjeta bezbjednosti Aleksandar Lebed izjavio je 1999. godine za „Le Figaro“ da je gotovo uvjeren kako je napade organizovala vlast, iako su njegovi saradnici kasnije tvrdili da je izjava izvučena iz konteksta.
Putinov bivši ekonomski savjetnik Andrej Ilarionov bio je još direktniji, tvrdeći da učešće FSB-a nije teorija, već činjenica. Američki senator i nekadašnji predsjednički kandidat Džon Mekejn, kao i aktuelni američki državni sekretar Marko Rubio, takođe su podržavali ovakve tvrdnje.
Nerazjašnjene okolnosti
Sumnje u zvaničnu rusku verziju događaja dodatno je produbila sudbina ljudi koji su pokušali da istraže moguće učešće bezbjednosnih službi.
Opozicioni političar Sergej Jušenkov, član nezavisne komisije koja je istraživala eksplozije, ubijen je u Moskvi u aprilu 2003. godine.
Samo nekoliko mjeseci kasnije, pod nerazjašnjenim okolnostima, preminuo je istraživački novinar Jurij Ščekočihin, takođe član komisije. Njegove kolege i porodica sumnjali su da je otrovan.
Aleksandar Litvinjenko, koji je javno optuživao FSB za organizovanje napada, otrovan je radioaktivnim polonijumom u Londonu 2006. godine. Britanska javna istraga, deset godina kasnije, zaključila je da su njegovo ubistvo vjerovatno odobrili tadašnji šef FSB-a Nikolaj Patrušev i Vladimir Putin.
Ipak, nije nedvosmisleno dokazano da su Putin ili FSB organizovali bombaške napade 1999. godine. Ruske vlasti odlučno odbacuju ove optužbe i odgovornost pripisuju čečenskim militantima.
