Nakon pada Crnojevića i ulaska Crne Gore u osmansku političku sferu, njeni ugledni predstavnici nisu prestali da djeluju kao politički subjekt. U vrijeme mletačko-osmanskog rata (1499–1502), crnogorski glavari su pokušali da Crnu Goru vežu za Mletačku republiku kao zaštitnicu i mogućeg saveznika.
Istoriografija je zabilježila ovaj ključni trenutak i namjeru crnogorskih glavara:
„I početkom 1501. grupa crnogorskih glavara tražila je od Republike zvanično pokroviteljstvo za Crnu Goru, predlažući da im gospodar bude Solomon, sin Đurđa Crnojevića.”
Ovim predlogom glavari su nastojali da pod mletačkom zaštitom sačuvaju ili obnove političko naslijeđe i dinastički kontinuitet kuće Crnojevića.
Venecija ovaj zahtjev nije zvanično prihvatila. Republika nije priznala Solomona za gospodara niti je preuzela obavezu trajnog pokroviteljstva, ostajući oprezna prema dubljem uplitanju u kopnenu politiku i direktnom sukobu sa Osmanskim carstvom.
Nema sačuvanog izvora da je Solomon lično i javno reagovao na ovo odbijanje. Međutim, njegovo kasnije učešće u borbi pokazuje da je ostao dio antiosmanskog otpora. Solomon je poginuo 1521. godine u borbi protiv Osmanlija u Mađarskoj, u okviru šireg evropskog otpora osmanskom napredovanju.
Događaj iz 1501. godine otkriva ranu crnogorsku političku samosvijest. On pokazuje da su crnogorski glavari znali da formulišu zajednički zahtjev pred stranom silom i da za Crnu Goru traže priznato mjesto u međunarodnim odnosima, uprkos tadašnjem uzdržavanju Mletačke republike.
Izvori:
• Leksikon Crne Gore, odrednica „Crna Gora i Mletačka republika”
• Gligor Stanojević, Crna Gora u XVI i XVII vijeku
preuzeto sa linka: