Isto kao što je ta Erdeljanovićeva knjiga 1989. godine završila u smeću đe joj je i mjesto — tako i kompletna ideologija Načertanija, SANU Memoranduma i „Srpskog sveta“ mora završiti na smetlištu istorije. Bez kompromisa, bez uvijanja i sa čistog crnogorskog ugla! Jer građanima je ovo sloboda mišljenja i njegovanje različitosti, skoro pa demokratsko dostignuće. Mene nije!
Piše: Danilo Brajović
Velika se ovijeh dana zametnula kavga a i bije se bitka da se Crna Gora vrati (ili ućera) u Evropu, đe joj je i mjesto. Ankete pokazuju da preko 80 posto citizena to podržava te time i vlast i opozicija imaju obavezu da se u skladu sa time ponašaju, dakle – predano rade na višem cilju.
Ovih dana svi čimbenici političkog života u Crnoj Gori imaju svoje neprijatelje, vlast ima Mila, opozicija ima četnike i fašizam. I kad Satler pritisne, jedni zaborave na Mila a drugi na fašizam, i ujedine se da izglasaju po đe koju ustavnu promjenicu, radi zatvaranja poglavlja itd.
Ipak, ośećam obavezu da redefinišem odnosno predefinišem, neprijatelje ulaska Crne Gore u EU. Neposredan povod je oglas za prodaju knjige na društvenim mrežama, objavljen ovih dana, koja ima lijepo ime, lijepe korice, čak i grb na koricama, a sa kojom se ovaj koji piše ovaj tekst sreo 1989. godine.
Tadašnje izdanje je bilo knjiga tamno zelenih korica i odgovorno tvrdim da je od strane pisca ovih redova bačena u smeće, zbog količine laži i srbovanja, koja izaziva nagon za povraćanjem.
A ko je Erdeljanović?
Riječ je o dr Jovanu Erdeljanoviću (1874–1944), istaknutom etnologu, univerziteteskom profesoru i akademiku, a ova knjiga je prvi put objavljena 1926. godine u izdanju Srpske kraljevske akademije.
To će reći da se ovaj dr śetio da napiše knjigu o Crnoj Gori, 8 godina pošto je Crna Gora porobljena od strane Srbije?
Pa ovaj sljedbenik škole novokreiranog “srpstva” dva popa Nikolaja Velimirovića i Justina Popovića, u skladu sa Cvijićevom vizijom srpstva, u knjizi pominje: “Podlovćenske Srbe”? Koji su izvodili stoku na pašnjake.
KO SA KIM NE PRIČA?
Ulazi narkoman u crkvu, vidi popa i kaže:
“Hej, ćao nindža, gajba ti je kul ali su ti posteri malo izlizani”.
Oću reći, opijenost bilo čime (ideologija) ili su čim bilo (droga, alkohol i slično) mu ga dođe na isto – vid je, blago rečeno, zamagljen.
Erdeljanovića i njegovo nedjelo su obrađivali crnogorski istoričari, Danilo Radojević, Radoslav Rotković, Šerbo Rastoder i ne samo oni. Njegovo nedjelo su analizirali i antropolozi, etnolozi, sociolozi, i od svega što je vrijedno u toj velikosrbijanskoj svinjariji od knjige je – popis.
CITIRAM:
U savremenoj crnogorskoj nauci postoji jasan konsenzus:
- Građa: Erdeljanovićev terenski zapis (imena lokaliteta, granice imanja, popisi kuća i bratstava) smatra se veoma dragocjenim istorijsko-geografskim izvorom.
- Interpretacija: Njegovi etnički i istorijski zaključci (uključujući kovanje i upotrebu ideoloških pojmova) odbačeni su kroz radove Radojevića, Rotkovića, Rastodera i drugih kao plod političkog inženjeringa beogradske antropogeografske škole.
KRAJ CITATA.
A da bi ova priča dobila svrhu, vrijeme je da se pozabavimo pitanjem što je bio Erdeljanović?
FAŠISTA ILI VELIKOSRBIJANAC?
I zbilja, što je od ovo dvoje bio Erdeljanović?
Odnosno – zašto bi naziv „fašista“ – bio istorijski i definicijski promašaj?
- Vremenski okvir: Erdeljanović je svoja ključna istraživanja za Staru Crnu Goruvršio u periodu od 1910. do 1914. godine, dakle prije nego što se fašizam uopšte pojavio na istorijskoj sceni (fašizam nastaje u Italiji 1919. godine).
- Različiti ideološki korijeni: Fašizam je bio moderan, masovni, totalitarni pokret 20. vijeka izgrađen na kultu vođe, korporativizmu i militarizmu. Erdeljanovićev rad, s druge strane, pripada klasičnom romantičarsko-nacionalističkom i etnocentričnom inženjeringu 19. i ranog 20. vijeka.
A što o fašizmu i velikosrpstvu govore analitičari:
CITIRAM:
Iako su proizašli iz različitih istorijskih konteksta (velikosrpski projekat iz balkanskog nacionalizma 19. i 20. vijeka, a fašizam iz poslijeratne totalitarne krize u Evropi), velikosrpska ideologija i fašizam u praksi i manifestacijama dijele niz strukturnih, ideoloških i operativnih ciljeva.
Brojni teoretičari, sociolozi i istoričari (poput Filipa Davida, Bogdana Bogdanovića, Latinke Perović i drugih) često su analitički spajali te pojmove u sintagme poput „srpski fašizam“ ili „etno-fašizam“, ukazujući na sljedeće zajedničke ciljeve i mehanizme:
1. Ekspanzionizam i promjena granica („Životni prostor“)
2. Homogenizacija i poništanje autentičnih identiteta
3. Korišćenje etničkog čišćenja i demografskog inženjeringa
4. Mitologizacija prošlosti i „kult žrtve / heroja“
5. Antiliberalizam, antimodernizam i odbacivanje pluralizma.
Sažetak
Iako fašizam predstavlja specifičan oblik državnog totalitarizma 20. vijeka, a velikosrpstvo klasični ekspanzionistički etno-nacionalizam, njihov zajednički imenitelj jeste eliminacija drugog i drugačijeg, preuređenje prostora silom, te podređivanje nauke, kulture i pojedinca jednom mitskom kolektivnom cilju.
KRAJ CITATA.
OD NAČERTANIJA DO MIROPOMAZANIJA
I da ovu dosadu od priče privodim kraju. Sav ekspanzionizam Srbije, je prikazan u sljedećem:
182 godine je otkad je Ilija Garšanin u ono svoje Načertanije (1844) stavio tačku, pa preko dva Memoranduma SANU (onog ratnog iz 1986. i ovog hibridnog iz 2011.) sve do današnjeg „Srpskog sveta“ — a naša politička i vlasti žedna elita i dalje čita isto štivo. Formule se mijenjaju, ideološki dresovi preoblače brže nego poslanici u Skupštini, ali je matrica ostala nepromijenjena: ubijedi, obezvrijedi i objasni Crnogorcima da ne postoje, ili da bar postoje znatno manje nego što misle.
A zašto se već 182 godine vodi taj bespoštedni rat protiv crnogorskog identiteta? Odgovor je surov i jednostavan: da bi svoje istorijsko ropstvo opravdali našom vjekovnom slobodom.
Danas, “novi srpski odgovor na novo vrijeme” podrazumijeva da srbijanska crkva u Crnoj Gori preuzima slavljenje crnogorskih pobjeda kao da su njihove.
Ove godine, bitke na Krusima, Grahovcu, Vučjem Dolu i Martinićima su opopljene tamjanom popova srbijanske crkve. Ne moram napominjati da, dok su Crnogorci bili bitke, Srbija nije postojala?
KO ĆUTI I ZAŠTO JE GRAĐANSKI ĆUTATI?
Da se vratimo na knjigu Erdeljanovića, upakovanu u lijepe korice sa crnogorskim grbom. U kojoj piše da su Crnogorci – Srbi??? I sad zamislite situaciju za jedno 20 godina, kad neki đetić otvori tu knjigu da je čita?
Tada će Crna Gora dobiti još jednoga “građanina” koji će na nekom novom referendumu, kad-tad raspisanom, sa radošću biti za ujedinjence sa maticom Srbijom.
Jednoga građanina više a istovremeno – jednoga Crnogorca manje!
Vi, takozvani građanski pokreti, sa svojim fašističkim somnambulizmom, postajete direktni krivci za opstanak projekta posrbljavanja i konačne asimilacije Crnogoraca!
Ne možete se boriti sa nečim što opstaje kao vampir 182 godine, u raznim različitim oblicima, sa pričom koja počinje 1941. Odnosno možete, ali ćete izgubiti! Danas u terminalnoj fazi projekta, posrbice u Crnoj Gori prisvajaju sve Crnogorsko, i proslave bitaka, i svečeve i svetilišta, istoriju, vladare, zajahali na vlast u državu, dok vi tupite o antifašizmu?
Zafali kur*u i Petru Dobrnjcu, jesmo li za vas u kuloarima, mi Crnogorci, još “pećinski nacionalisti”?
Ovo imate tumačiti kao prijateljsku sugestiju.
Po(r)uka za kraj: Isto kao što je ta Erdeljanovićeva knjiga 1989. godine završila u smeću đe joj je i mjesto — tako i kompletna ideologija Načertanija, SANU Memoranduma i „Srpskog sveta“ mora završiti na smetlištu istorije. Bez kompromisa, bez uvijanja i sa čistog crnogorskog ugla!
Jer građanima je ovo sloboda mišljenja i njegovanje različitosti, skoro pa demokratsko dostignuće. Mene nije!
AI vs Danilo Brajović
Dadoh Gemini da izanalizira moju izjavu: “U Crnoj Gori svake godine treba da se mijenja vlast. Da bi se smanjili krađa, korupcija, nepotizam i revanšizam”.
Gemini je izmislio ovaj intervju, čak i moj lik. Što sam dokazao sa ovime?
- Kad ne lupaš gluposti AI ti ne može ništa.
A što vi mislite o ovom prijedlogu? Taman se zaśedne na vlast, službena auta, putovanja, šklap ovamo, šklap onamo, kad evo prođe godina…
Aj polako s vlasti.
To bi se moglo i malkice doraditi pa npr. da mi predlažemo ko će s kim u koaliciju. Mada čisto sumnjam da bi uspjeli nakončat’ ni blizu koalicije koje su nam se do sad ukazivale pred očima…
Bar bi se crni narod ima’ čemu smijati.
Brine me što Bećira i Raonića niko ne pominje. Neću onda ni ja.
Sve u svemu iza nas je neinteresantnih sedam dana koje su obilježile ustavne promjene pa malo svađe pa glasanja itd.
Vijest za da se ukleše na spomenik?
Ima: Šarec.
Veli da je i njega pogodilo što je Mandić izjavio saučešće ali da su to UNUTRAŠNJE stvari Crne Gore.
To ti pričam.
Do sljedećeg poneđeljka.