Autor: Andrija Lazarević
Iako je od dolaska na vlast 2012. godine Aleksandar Vučić gradio imidž političara koji odlučuje o svim važnim državnim pitanjima, potvrđivanjem posljednjih izbornih rezultata otvorena je mogućnost da se nakon gotovo dvije decenije vrati u poslaničke klupe. Ukoliko prihvati mandat, bivši predsjednik Srbije ponovo će śeđeti u Skupštini, đe ga se iz perioda devedesetih i početka dvehiljaditih sjećaju nekadašnji skupštinski saradnici, ali i politički protivnici, koji za Novu govore o njegovom ponašanju i ulozi u tadašnjoj poslaničkoj grupi radikala.
Republička izborna komisija potvrdila je rezultate izbora održanih 25. oktobra, čime je otvoren put za konstituisanje Skupštine Srbije. Od 250 narodnih poslanika, u skupštinske klupe sješće 140 kandidata sa Studentske liste i 103 poslanika Srpske napredne stranke, a kako stvari stoje, među njima će biti i doskorašnji predsjednik Republike, Aleksandar Vučić.
Ukoliko ne donese drugačiju odluku, Aleksandar Vučić vratiće se u poslaničke klupe prvi put nakon 2007. godine.
Kako piše na sajtu Otvorenog parlamenta, Aleksandar Vučić do sada je bio narodni poslanik u osam saziva. Prvi put je izabran za narodnog poslanika u trećem sazivu, od 1994. do 1997. godine, a biran je i za poslanika u narednih osam saziva, posljednji put u 11. sazivu, od 2016. godine. U sazivu iz 2008. godine nije prihvatio osvojeni mandat, tako da u tom sazivu nije bio narodni poslanik, iako je bio izabran na tu funkciju. U sazivima iz 2012, 2014. i 2016. godine podnosio je ostavku na početku saziva zbog preuzimanja druge političke funkcije.
Od dolaska na vlast 2012. godine, Aleksandar Vučić je preko režimskih medija gradio imidž nepobjedivog državnika koji će ući u istoriju. Sada se vraća gotovo 20 godina unazad – i to u poslaničke klupe.
Kašnjenje na sjednice, svi radikali morali su da aplaudiraju
Vučića kao poslanika veoma dobro se sjeća predsjednik Demokratske stranke, Srđan Milivojević. U izjavi za Novu navodi da su Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić uvijek kasnili na sjednice.
„Sjednica je počinjala u 10 sati, a oni su u salu uvijek dolazili u 10.20. Svi radikali morali su da im aplaudiraju. Ko nije dovoljno jako aplaudirao, išao je na raport u hodnik. Svi su to morali da rade“, kaže Milivojević.
Sagovornik Nove navodi i da je Nebojša Stefanović nosio torbu Aleksandru Vučiću u Skupštini Srbije.
„Sjećam se Vučića koji galami na svoje poslanike, a kada bi neko zamahnuo rukom, bio je manji od makovog zrna“, kaže Milivojević.
Dodaje da mu je važno da naglasi kako Vučić ne smije da bude vođa opozicije i da sjedne u poslaničke klupe, već da kao „vođa kriminalnog klana mora da bude na optuženičkoj klupi“.
„Mi smo posvećeni zabrani rada SNS-a i sudskom procesu u kojem će prvoosumnjičeni i vođa biti Aleksandar Vučić sa svojim saradnicima“, navodi Milivojević.
Vučić je devedesetih bio u śenci Šešelja
Sa Aleksandrom Vučićem poslaničke klupe krajem devedesetih godina dijelio je i psiholog i nekadašnji potpredsjednik Vlade Srbije Žarko Korać, koji za Novu kaže da se Vučića sjeća kao nekoga ko se nije previše isticao.
„On je bio u poslaničkoj grupi Srpske radikalne stranke. Tada su je vodili Vojislav Šešelj i Tomislav Nikolić. Kada je Šešelj bio u Skupštini, on je dominirao i Vučić se nije previše isticao. Mi smo pratili šta je Šešelj govorio jer je on pričao u ime stranke i bio glavni“, kaže Korać.
Sagovornik Nove podsjeća da je kasnije došlo do raskola unutar Srpske radikalne stranke, nakon čega je nastala Srpska napredna stranka.
„Interesantno je da Vučić nije bio poslanik kada je Tomislav Nikolić osnovao SNS. On se kasnije priklonio Nikoliću, a jedno vrijeme ostao je lojalan Šešelju. Pošto sam śedio između njih, pamtim da su se najstrašnije vrijeđali i da je to bilo veoma neprijatno slušati, čak i za nas koji smo naučili jezik Vojislava Šešelja“, kaže Korać.
Navodi i da je Vučić tokom tih skupštinskih dana razrađivao teme i teze Vojislava Šešelja.