Mogući susret lidera SAD-a, Rusije i Kine otvorio bi pitanje budućeg svjetskog poretka, ali i izazvao strah da bi velike sile mogle odlučivati o sudbini Ukrajine bez njenog učešća.
Više od osam decenija nakon konferencije na Jalti, na kojoj su velike sile krojile poslijeratnu mapu svijeta bez učešća pojedinih država čija je sudbina bila na stolu, ponovo se otvara mogućnost dogovora koji bi mogao imati dalekosežne geopolitičke posljedice.
Ovoga puta u centru pažnje je mogući susret američkog predsjednika Donalda Trampa, ruskog predsjednika Vladimira Putina i kineskog lidera Si Đinpinga. Peking razmatra mogućnost da bude domaćin trostranog sastanka, koji bi se, prema dostupnim informacijama, mogao održati na marginama samita Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APEC) u kineskom gradu Šenženu, kasnije ovog mjeseca.
Iako još nije potvrđeno da će do susreta doći, sama mogućnost takvog okupljanja izazvala je ozbiljnu pažnju međunarodne javnosti, a posebno zabrinutost u Ukrajini.
STRah od nove podjele interesnih sfera
U Kijevu postoji bojazan da bi Putin mogao pokušati da sa Trampom postigne dogovor o okončanju rata, ali i o budućnosti Ukrajine, bez direktnog učešća ukrajinskog rukovodstva.
Predsjednik Volodimir Zelenski jasno je stavio do znanja da ne želi ponavljanje istorijskih scenarija u kojima velike sile odlučuju o sudbini manjih država.
„Zaista ne želim da se dogodi Jalta 2, 3, 4“, poručio je Zelenski, upozoravajući na opasnost od nove podjele svijeta na interesne sfere.
Zabrinutost Kijeva dodatno pojačava činjenica da bi eventualni dogovor Vašingtona i Moskve mogao imati direktne posljedice po teritorijalni integritet i bezbjednost Ukrajine.
Peking ne želi da bude novi centar odlučivanja o Ukrajini
Za Kinu je situacija posebno ośetljiva. S jedne strane, eventualni sastanak sa Trampom i Putinom predstavljao bi potvrdu njenog statusa jedne od najuticajnijih svjetskih sila. S druge, takav susret mogao bi narušiti sliku koju Peking pokušava da izgradi – sliku države koja se zalaže za međunarodnu ravnopravnost i poštovanje suvereniteta.
Njemački predsjednik Frank-Valter Štajnmajer, nakon razgovora sa Si Đinpingom u Pekingu, prenio je da kineski lider nije pokazao oduševljenje spekulacijama o mogućem dogovoru tri sile o Ukrajini.
Prema Štajnmajerovim riječima, Si je naglasio da je riječ o evropskom sukobu i da evropske države moraju biti uključene u pregovore.
Istorija dodatno komplikuje kinesku poziciju. Na konferenciji na Jalti 1945. godine, Sjedinjene Američke Države, Sovjetski Savez i Velika Britanija dogovarali su pitanja koja su se neposredno odnosila na Kinu, ali bez njenog učešća. U Pekingu se taj događaj i danas posmatra kao primjer politike velikih sila koja je išla na štetu kineskih interesa.
Zbog toga bi eventualni današnji dogovor tri najveće nuklearne sile mogao otvoriti neprijatno pitanje: da li Kina zaista želi svjetski poredak zasnovan na ravnopravnosti ili i sama želi mjesto za stolom za kojim se odlučuje o sudbini drugih?
NUKLEARNO NAORUŽANJE JOŠ JEDNA VELIKA TEMA
Tramp je najavio da bi na eventualnom sastanku sa Putinom i Si Đinpingom želio da razgovara i o denuklearizaciji.
Međutim, ni na tom polju interesi tri države nijesu isti.
Posljednji sporazum o kontroli nuklearnog naoružanja između SAD-a i Rusije istekao je u februaru, dok Kina ubrzano razvija svoj nuklearni arsenal. Prema procjenama koje navodi Stokholmski međunarodni institut za istraživanje mira (SIPRI), Kina raspolaže sa oko 620 nuklearnih bojevih glava, dok ih Rusija i SAD imaju više od 5.000.
Peking, međutim, odbacuje ideju da bi u ovom trenutku trebalo da prihvati ista ograničenja kao Vašington i Moskva, uz obrazloženje da dvije najveće nuklearne sile snose primarnu odgovornost za razoružanje.
Ipak, Kina bi mogla biti spremna da razgovara o užim pitanjima, poput smanjenja rizika od nuklearnog sukoba, unapređenja komunikacije u kriznim situacijama i očuvanja ljudske kontrole nad odlukama o upotrebi nuklearnog oružja.
SI ĐINPING PRED NAJTEŽOM DIPLOMATSKOM ODLUKOM
Prema procjenama analitičara koje prenosi „Njujork tajms“, Kina se nalazi u nezgodnoj poziciji. Peking želi da iskoristi politički značaj mogućeg istorijskog susreta, ali istovremeno ne želi da preuzme odgovornost za njegov eventualni neuspjeh.
Kina ima značajan uticaj na Moskvu, naročito zbog sve veće ruske ekonomske i diplomatske zavisnosti od Pekinga. Upravo zato pojedini zapadni zvaničnici smatraju da bi Si Đinping mogao imati važnu ulogu u eventualnom približavanju Rusije pregovorima.
Ipak, kineska strana nastoji da izbjegne utisak da može ili želi da diktira poteze Kremlja.
Najveći paradoks mogućeg samita jeste to što bi Kina, koja je istorijski bila izostavljena iz dogovora velikih sila, sada mogla postati jedan od ključnih aktera u novom pokušaju oblikovanja svjetskog poretka.
Za Ukrajinu je, međutim, najvažnije pitanje da li će se o njenoj budućnosti razgovarati uz njeno prisustvo ili će ponovo postati predmet dogovora drugih.
Upravo će odgovor na to pitanje pokazati da li bi eventualni susret Trampa, Putina i Si Đinpinga mogao otvoriti put ka miru ili predstavljati početak nove podjele međunarodnih odnosa.
Izvor: Jutarnji list / The New York Times
