Iako su analitičari britanskog MI-6 poslali satelitske snimke koji dokazuju da u krugu fabrike postoji zid kroz koji kamioni ne mogu proći, a zvaničnici BND-a upozorili da je izvor vjerovatno ‘psihički nestabilan’, što u žargonu obavještajnih službi znači da ne govori istinu, Vašington je ipak odlučio da ignoriše ovakve sumnje.
Piše: Ivan Trajković
Više od dvije decenije nakon invazije na Irak, slučaj iračkog azilanta Rafida Ahmeda Alvana Al-Džanabija, u obavještajnim krugovima poznatog pod kodnim imenom ‘Curveball’ (eng. ‘Kriva lopta’), ostaće zapamćen kao najveći i najskuplji obavještajni fijasko modernog doba. Zvanični podaci, potkrijepljeni i kasnijim priznanjem samog Al-Džanabija, potvrđuju da je rat u Iraku nakon terorističkih napada 11. septembra, koji je odnio stotine hiljada života, pokrenut na temelju svjesno fabrikovanih laži jednog čovjeka koji je zapravo htio politički azil u SAD.
Od bagdadskog inženjera do ključnog svjedoka
Priča počinje 1999. godine kada je Al-Džanabi, diplomirani inženjer hemije iz Iraka, stigao u izbjeglički kamp u Njemačkoj. Suočen sa mogućnošću deportacije nazad u Irak, njemačkoj Saveznoj obavještajnoj službi (BND) je ponudio navodno ‘ekskluzivne informacije’ o programu hemijskog naoružanja Sadama Huseina. Agencija BND mu dodeljuje šifrovano ime ‘Curveball’, a Al-Džanabi je njemačkim agentima detaljno opisao pogon ‘Džerf al-Nadaf‘ kod Bagdada.
Tvrdio je da je tamo rukovodio projektom izgradnje mobilnih laboratorija za hemijsko i biološko oružje. Prema njegovom svjedočenju, smrtonosni agensi poput antraksa i botulinum toksina proizvođeni su u unutrašnjosti kamiona s prikolicama koji su stalno bili u pokretu kako bi mogli da izbjegavaju inspektore Ujedinjenih nacija. Da bi ova priča bila uvjerljivija, on je opisao i izmišljeni incident iz 1998. godine u kojem je, navodno, dvanaest tehničara stradalo usljed izloženosti otrovima.
Rafid Ahmed Alwan Al-Janabi
Ignorisana upozorenja i mišljenja ‘stručnjaka’
Njemački BND je zatim prosledio transkripte saslušanja američkoj Odbrambenoj obavještajnoj agenciji (DIA) i agenciji CIA. Međutim, uprkos tome što su američki zvaničnici već bili izgradili optužnicu protiv Sadamovog režima zasnovano na ovom svjedoku, operativci CIA nikada nisu dobili direktan pristup samom ‘Curveball’-u. Njemački BND je to izričito zabranio, štiteći svoj ‘pouzdani’ izvor.
Iako su analitičari britanskog MI-6 poslali satelitske snimke koji dokazuju da u krugu fabrike postoji zid kroz koji kamioni ne mogu proći, a zvaničnici BND-a upozorili da je izvor vjerovatno ‘psihički nestabilan’, što u žargonu obavještajnih službi znači da ne govori istinu, Vašington je ipak odlučio da ignoriše ovakve sumnje. U tadašnjoj atmosferi ‘mišljenja eksperata’ (eng. group experts) unutar administracije predsjednika Džordža Buša i samog Pentagona, svaka sumnja je bivala potisnuta, a izmišljotine BND-ovog ‘pouzdanog izvora’ prihvaćene su kao neoborivi dokazi.
Predstava u Ujedinjenim nacijama
Vrhunac ove ‘obavještajne obmane’ dogodio se petog februara 2003. godine. Tadašnji državni sekretar SAD Kolin Pauel izašao je pred Savjet bezbjednosti UN i u istorijskom govoru, držeći epruvetu s lažnim antraksom, Pauel je svijetu prikazao trodimenzionalne kompjuterske grafike i makete mobilnih kamiona-laboratorija koje je predstavio kao stvarne. Ove ilustracije bile su nacrtane isključivo samo na osnovu mašte i skica koje je dao, zapravo, sam Al-Džanabi. Mjesec dana kasnije, 20. marta 2003, otpočela je saveznička invazija na Irak.
Nakon pada Bagdada, specijalni američki timovi (tzv. Iraq Survey Group) pretražili su lokacije koje je sam ‘Curveball’, to jest Al-Džanabi naveo kao činjenice. Umjesto hemijskog i biološkog oružja, pronašli su samo prikolice koje su služile za proizvodnju vodonika namijenjenog meteorološkim balonima i vještačkom đubrivu.
Program biološkog oružja (koji je zaista postojao) bio je ugašen još krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina. Početkom 2011, u ekskluzivnom intervjuu za britanski list The Guardian’, Rafid Ahmed Alvan al-Džanabi je konačno priznao da je sve izmislio kako bi srušio Sadamov režim, te kako bi dobio azil u SAD ili u Evropi. Danas Džanabi i dalje živi u Njemačkoj pod zaštitom savezne države i prima socijalnu pomoć, dok njegov slučaj ostaje trajna opomena o opasnostima politizacije obavještajnih podataka u globalnoj političkoj areni.
Aktuelno