Arhivska dokumenta otkrivaju manje poznatu stranu crnogorske društvene istorije: žene koje su se u XIX i početkom XX vijeka bavile trgovinom, ugostiteljstvom, zanatstvom, pozajmljivanjem novca i samostalnim poslovima.
Prema evidencijama iz 1880. i 1881. godine, na Cetinju je od 53 evidentirane trgovačke radnje njih 18 bilo upisano na žene. Na Rijeci Crnojevića 13 od 50, u Danilovgradu 6 od 28, a u Nikšiću 5 od 75.
Na Rijeci Crnojevića posebno se izdvaja podatak o 12 obućarskih radnji koje su vodile žene, od kojih je 11 vlasnica bilo iz Dobrskog Sela.
Među njima su Marica Piletić, koja je 1877. godine uložila 360 talijera u trgovački posao sa Milovanom Miloševim, uz dogovor o podjeli dobiti napola.
U dokumentu Velikog suda zabilježeno je:
„Marica je dala Milovanu u trgovinu 360 talijera a Milovan da radi sa ovijema parama i da podijele dobit na pola.“
Marija Markova sa Ljubotinja bila je krčmarica Velikog Štaba i pred sudom je potraživala dugovanja svojih mušterija.
Jane Mihova, krčmarica sa Rijeke Crnojevića, takođe je sudskim putem zahtijevala naplatu duga.
Gospava Karova Pavić – Trgovkinja, krčmarica i pekarka
U zapisniku Kapetanskog suda u Šavniku od 11. maja 1912. godine zabilježeno je svjedočenje Gospave Karove Pavić, koja je svoju trgovačku djelatnost započela još 1876. godine.
O svom poslu izjavila je:
„Manufaktursku i krčmarsku radnju vazde smo obavljali, (mješovitu trgovinu) koje i sada upražnjavamo. Dalje sada radim i pećarsku radnju (imam peć za ljeba).“
Pored trgovine i krčme, imala je i sopstvenu pekarsku peć.
• Pravila Društva za pomaganje trgovačke i zanatske djelatnosti u Crnoj Gori iz 1903. godine predviđala su članstvo bez razlike pola i položaja.
• Pravilnik o hanovima iz 1905. godine, u članu 18, izričito je priznavao pravo obavljanja te djelatnosti „kako muška tako i ženska lica“.
Ova dokumenta ne znače da je u tadašnjoj Crnoj Gori postojala puna društvena i pravna ravnopravnost žena. Ipak, jasno pokazuju da njihovo učešće u privredi nije bilo zanemarljivo.
Iza trgovačkih spiskova, priznanica i sudskih zapisnika ostala su imena žena koje su ulagale novac, vodile poslove, naplaćivale dugove i pred državnim institucijama štitile svoje interese. Njihova imena zaslužuju mjesto u istorijskom pamćenju Crne Gore.
izvor:
Slavka Jovićević, „Prilog proučavanju učešća žena u privrednom životu Crne Gore krajem XIX i početkom XX vijeka“, Arhivski zapisi, XVII/2010, br. 2, str. 39–66. Državni arhiv Crne Gore
preuzeto sa: https://t.me/only_montenegro/1109
