Tokom 19. vijeka, britanski putopisci i diplomati bili su fascinirani strogošću običajnog prava i neobičnim poimanjem poštenja na Cetinju pod vladavinom Petra II Petrovića Njegoša i knjaza Danila.
U britanskom časopisu Blackwood’s Edinburgh Magazine i listu The Spectator sačuvani su opisi nesvakidašnjeg eksperimenta kojim je demonstrirana bezbjednost na crnogorskim putevima:
“U mnogim evropskim prestonicama putnik sa kesom zlata ne bi prešao ni stotinu koraka bez opasnosti. U ovoj planinskoj kneževini, vladar je postavio zlatni sat [ili kesu dukata] na stijenu pored puta od Kotora ka Cetinju. Sat je tu stajao danima, potpuno netaknut. Niko ga nije dotakao, ne samo iz straha od rigorozne kazne streljanjem, već zbog strogog zakona o nepovredivosti gosta i tuđe imovine koji vlada među ovim gorštacima.”
• Ratnici sa prirodnom otmenošću
Britanski putopisci, naviknuti na gradsku sirotinju i podanički mentalitet u Evropi tog doba, sa velikim poštovanjem su opisivali mještane koje su sretali na Njegušima i Cetinju:
“Svaki seljak kojeg sretnete na putu nosi oružje kao dio svakodnevne nošnje, hoda sa dostojanstvom plemića i ima držanje ratnika. Ovđe ne postoji sirotinjski podanički mentalitet kakav se vidi u gradovima Evrope. Narod je siromašan u materijalnom smislu, ali posjeduje prirodnu otmenost i neustrašivost.”
Izvori:
• Blackwood’s Edinburgh Magazine (London/Edinburgh, 1845)
• The Spectator Archives (1850)
• Sir J. Gardner Wilkinson, “Dalmatia and Montenegro” (London, 1848)
Preuzeto sa: https://t.me/only_montenegro/1101
